celijakija

Šta je celijakija?

Celijakija je autoimuna bolest koju karakteriše neprikladni imuni odgovor na gluten, protein koji se nalazi u pšenici i u srodnim žitaricama- raž i ječam. Ova reakcija dovodi do upale tankog crijeva i do oštećenja i uništenja resica koje oblažu unutrašnji zid crijeva. Resice su mali nabori tkiva koji povećavaju površinu crijeva i na taj način dozvoljavalju i omogućuju apsorpciju hranljivih materija, vitamina, minerala, tečnosti i elektrolita u organizam. Kod osoba osetljivih na gluten, organizam proizvodi antitjela koja djeluju protiv sastojaka crevnih resica. Onoliko dugo koliko je osoba izložena ovim proteinima, njegov organizam će proizvoditi ova antitjela. Kada su crijevne resice oštećene ili uništene, organizam je znatno manje u stanju da apsorbuje hranu i tada počinje da razvija simptome vezane za neuhranjenost i lošu apsorpciju

Svijetska ispitivanja su pokazala da je celijakija najčešća kod Evropljana, i da je najčešća kod djece kao i kod odraslih u 30tim i 40tim godinama. Oko 20% je onih sa 60 godina koji su oboleli od celijakije. Takođe je pronađeno da je celijakija češća kod žena nego kod muškaraca.

 

Znaci i simptomi 

Dosadašnja istraživanja su pokazala da samo 10% onih koji boluju od celijakije imaju tipične simptome malapsorpcije. Oko 40% pacijanata ima samo neke od simptoma, a 33% nema simptome uopšte. Manifestovanje celijakije varira u zavisnosti od godina starosti kao i od faze razvoja. Pošto su isti simptomi prisutni i kod raznih drugih bolesti, postavljanje dijagnoze za celijakiju može biti zanemarena ili odložena – nekad i godinama.

 

Znaci i simptomi celijakije uključuju sljedeće:
– Bol u stomaku i grčevi
– Anemija uzrokovana nedostatkom gvožđa a koja ne odgovara na suplemente gvožđa
– Krvarenje
– Krv u stolici
– Bolovi u kostima i zglobovima
– Promjene u zubnoj gleđi
– Dijareja (proliv)
– Umor
– Flatulencija
– Masna stolica, stolica jako neprijatnog mirisa
– Ranice u ustima
– Povraćanje
– Slabost
– Gubitak težine

Neki od ovih simptoma se mogu naći i kod drugih oboljenja, uključujući i alergiju na hranu.

Djeca sa celijakijom usporeno napreduju, rastu i razvijaju se, kasnije ulaze u pubertet i niskog su rasta. Odrasli sa celijakijom mogu da imaju problem sa neplodnošću. Mnogo ljudi obolelih od celijakije imaju dermatitis herpetiformis, bolest koja izaziva svrab i plikove na koži. Takođe postoji povećan rizik za razvoj osteoporoze i crevnog limfoma – jedan oblik karcinoma.

 

Testovi

Uglavnom sva testiranja za detekciju celijakije se svode na specifična autoantitela. Ove analize se sprovode za uspostavljanje dijagnoze i praćenje celijakije
Testiranje može da ukljući:
– Anti-Transglutaminaska (anti-tTG) Antitjela, IgA: Ovo je najosetljiviji i najspecifičniji test iz krvi za celijakiju i ova analiza je inicijalni test.
– Anti-tTG, IgG Test za IgG klasu anti-tTG je manje osetljiv i specifičan nego IgA klasa ali na njega ne utiče nedostatak IgA klase, koja je više prisutna kod onih sa celijakijom.
– Anti-Gliadinska Antitjela (AGA), IgG i IgA: antitjela protiv glijadinskog dijela glutena.
– Anti-Endomizijalnal Antitjela (EMA), IgA: manje uobičajen, obezbeđuje u osnovi iste informacije kao anti-tTG.
– Deamidated Gliadin Peptide (DGP) Antitjela, IgA: relativno nov test koji može biti pozitivna kod nekih ljudi koji imaju celijakiju a imaju negativna Anti-Transglutaminska antitjela.
– Anti-Retikulinska Antitjela (ARA), IgA: manje uobičajen; nije specifičan ili senzitivan kao ostali testovi.
– Anti-Actin IgA (F-actin): manje uobičajen; može da ukazuje na povećanje oštećenja creva.
Za potvrđivanje dijagnoze celijačne bolesti radi se i biopsija tankih creva, kojom se otkriva oštećenje crevnih resica.

Genetski testovi koji su kao markeri usko povezani sa celijakijom su prisutni ali ne i rutinski obavezujući. Ovi testovi uključuju Human Leukocyte Antigen (HLA) markere DQ2 i DQ8. Pozitivan rezultat nije i dijagnoza za celijakiju jer oko 30% populacije koja ima pozitivan rezultat za ovaj marker, nemaju celijakiju. Negativan rezultat, međutim, može suštinski isključiti celijakiju kod onih pojedinaca gde su drugi testovi, uključujući biopsiju, nejasni. Ovi testovi su najkorisniji za članove porodice obolelog od ove bolesti a koji spada u kategoriju visokog rizika kao i za one pojedince gde su rezultati ostalih dijagnostičkih testova neubedljivi.

Ostali testovi koji mogu da se urade kako bi se procenila ozbiljnost bolesti, stepen neuhranjenosti, malapsorpcije kao i zahvaćenost drugih organa su:
– KKS (kompletna krvna slika), za anemiju
– SEDIMENTACIJA ERITROCITA, za detekciju upale
– CRP (C-Reaktivni protein), više osetljiv test za mjerenje upale
– KMP (kompletni metabolički panel), za određivanje electrolita, proteina, nivoa kalcijuma a kako bi se proverio status bubrega i jetre
– Vitamin D, B12 i folat, za određivanje nedostatka vitamina
– Gvožđe, TIBC, UIBC i feritin, za određivanje nedostatka gvožđa
– Masnoće u stolici, da pomogne u proceni loše apsorpcije

Ne-laboratorijska testiranja

Rentgen snimanje tankog creva nakon uzimanja barijuma može pokazati karakteristične promjene koje ukazuju na oštećenje crijeva.

Leave a Comment

Your email address will not be published.