Savjeti pacijentima za pripremu i vađenje krvi

Za dobijanje adekvatnog uzorka, a samim tim i validnih  rezultata laboratorijskih ispitivanja veoma je važna  priprema pacijenata.

Opšta priprema uključuje određene mere koje   treba preduzeti da bi se pre svega preduprijedile uticaj  hrane, pića, ljekova, dnevnih varijacija parametara,   fizioloških ciklusa kod žena i slično, na dobijanje lažno   pozitivnih ili lažno negativnih rezultata, koji se ne mogu adekvatno tumačiti.

Da bi laboratorijski rezultati bili pouzdani, važno je znati da je za većinu ispitivanja krvi neophodna priprema, koja podrazumijeva uzimanje uzorka natašte (na prazan stomak), ujutro između 7 i 10h, a najmanje 12 – 14h nakon posljednjeg obroka, koji treba da bude lagan. Prethodnih dana treba izbjegavati intenzivnu fizičku aktivnost, konzumiranje alkohola i energetskih napitaka.

   Prije davanja uzorka krvi:

  • -ukoliko je to moguće nemojte uzimati ljekove (samo u dogovoru sa vašim ljekarom);
  • -dozvoljeno je uzimanje manjih količina negazirane vode ili nezaslađenog blagog čaja (osim crnog čaja);
  • -nemojte pušiti;
  • -obavezno dajte  informacije o terapiji, suplementima kao i posebnim stanjima (trudnoća).

   Napomena: za ispitivanje pokazatelja stresa (prolaktina, kortizola, kateholamina i adrenokortikotropnog hormona (ACTH) potrebno je doći pola sata prije davanja krvi u laboratoriju kako biste mogli da se opustite, pošto fizički napor i stres direktno utiču na rezultate ovih ispitivanja.

   Poslije davanja uzorka krvi:
Kako biste izbjegli nastajanje krvnog podliva (hematoma), odnosno kako bi krv što pre stala  nakon venepunkcije molimo Vas da se pridržavate nekoliko pravila:

  • -ne ustajte naglo;
  • -neposredno nakon vađenja, kada vam tehničar pričvrsti flasterom vatu na mestu venepunkcije, čvrsto pritisnite drugom rukom mesto uboda;
  • -sjedite u čekaonici barem 5 minuta nakon venepunkcije;
  • -ukoliko ste na antikoagulantnoj terapiji ili pijete ljekove koji produžavaju vreme koagulacije (Aspirin, Andol) vatu držite minimum 10 minuta;
  • -ruku iz koje je vađena krv ne savijajte u laktu, niti je opterećujte na bilo koji način narednih 15 minuta;
  • -ukoliko ste žedni popijte vodu;
  • -u slučaju da krv nije stala ni poslije 15 minuta, držite čvrsto mesto uboda i zamolite za pomoć.

Preporuka pacijentima koji su na oralnoj antikoagulantnoj terapiji Protrombinsko vreme (PV, PT/INR)

Preporučuje se da interval između uzimanja ljeka i vađenja krvi za određivanje protrombinskog vrijemena bude 12h. Dakle, krv za analizu protrombinskog vrijemena treba dati prije uzimanja slijedeće doze ljeka.
Pacijenti na oralnoj antikoagulantnoj terapiji treba da vode računa o ishrani, ljekovima i pomoćnim ljekovitim sredstvima koja mogu uticati na rezultat ispitivanja.
– Drugi ljekovi mogu uticati na rezultat protrombinskog vrijemena i to antibiotici, aspirin, acetaminofen, NSAIL, sedativi, oralni kontraceptivi, hormanska terapija.
– Pomoćna ljekovita sredstva takođe mogu uticati na efekat antikoagulantne terapije. Neki od biljnih preparata, kao što je ginkgo biloba mogu pojačati dejstvo antikoagulantnih ljekova, dok koenzim Q10 može smanjiti njihov učinak.
– Način ishrane može uticati na vrijednost protrombinskog vrijemena. Određena vrsta hrane – zeleno povrće (kupus, kelj, spanać, blitva, zelje, zelena salata, brokoli), soja, iznutrice, zeleni čaj itd., sadrže velike količine vitamina K koji ima značajnu ulogu u zgrušavanju krvi. Namirnice sa visokim sadržajem vitamina K nije neophodno izbjegavati, već ih koristiti umereno, u približno istim količinama, kako bi se sadržaj vitamina K u ishrani održavao stalnim.
– Zdravstvene tegobe probavnog sistema: virusna ili bakterijska infekcija, mučnina, povraćanje ili dijareja mogu promijeniti efekat antikoagulantne terapije. U slučaju pojave neke od ovih tegoba, obavjestite o tome svog ljekara.

Preporuka pacijentima za Oralni test tolerancije na glukozu (OGTT)

Ovim testom se mijeri koncentracija glukoze (na zahtev lekara i C- peptida i insulina) u određenim vrijemenskim intervalima, a nakon oralnog unosa glukoze u vidu vodenog rastvora.

– Test se izvodi ujutro.
– Četiri dana prije izvođenja testa pacijent ne smije (u dogovoru sa ljekarom) uzimati ljekove koji utiču na metabolizam glukoze.
– Tri dana prije izvođenja testa treba da se uzima hrana bogata ugljenim hidratima.
– Dvanaest sati prije izvođenja testa pacijent ne smije ništa jesti, pušiti, niti se fizički opterećivati.
– Pola sata prije izvođenja testa treba da se miruje.
– Tokom testa pacijent mora mirovati, ne smije ništa jesti, piti ni pušiti.

– Uobičajena količina za odrasle osobe je 75g glukoze rastvorene u 300mL vode (po preporukama Svetske zdravstvene organizacije). Test traje 2h (mjeri se glukoza u 0, 30, 60, 90 i 120 minutu), ukoliko ljekar ne propiše drugačije.
– Za djecu količina glukoze se određuje u odnosu na telesnu težinu djeteta (1,75g/kg).
– Uobičajeno testiranje trudnica na gestacioni dijabet (GDM) izvodi se između 24-te i 29-te nedelje gestacije sa 50, 75 ili 100g glukoze (mijeri se glukoza u 0, 60, 120 i 180 minutu). Evaluacija GDM se treba raditi tek nakon 6 nedelja poslije porođaja
Ovaj test se ne smije raditi:
– ako je nivo glukoze u dva prethodna, nezavisna ispitivanja za redom natašte veći ili jednak 7,8 mmol/L, ili ako se u bilo kojem pojedinačnom, slučajnom određivanju dobije vrijednost veća ili jednaka 11,1 mmol/L; dijabetičarima; teškim bolesnicima (akutna bolest, trauma, hirurška intervencija, jak stres).

Preporuka pacijentima za ispitivanje masnoća u krvi – lipidni status

Lipidni status podrazumijeva sljedeće analize: holesterol, HDL-holesterol, LDL-holesterol, trigliceride. Da bi laboratorijski rezultati bili pouzdani, važno je pridržavati se slijedećih preporuka:

– pacijent ne bi trebalo da jede 12-14h prije davanja uzorka krvi;
– par dana pre davanja uzorka krvi bi trebalo izbjegavati intezivnu fizičku aktivnost i ne konzumirati alkohol;
– u dogovoru sa ljekarom ne uzimati ljekove koji utiču na koncentraciju lipida (antihipertenzivi, estrogeni, progesteron, tiroidni hormoni);
– određivanje holesterola se ne preporučuje najmanje 8 nedelja nakon akutnog infarkta miokarda, hirurške operacije, traume, akutne bakterijske ili virusne infekcije.

Preporuka pacijentima za ispitivanje gvožđa u krvi

Koncentracija gvožđa u krvi je veoma podložna uticaju brojnih faktora kao što su: dnevne varijacije, stres, nesanica, intenzivna fizička aktivnost, menstrualni ciklus kod žena.
Da bi laboratorijski rezultat bio pouzdan, važno je pridržavati se slijedećih preporuka:
– Poželjno je uzorak krvi dati ujutro između 7 i 10h, natašte (na prazan stomak) najmanje 12 – 14h nakon posljednjeg obroka koji treba da bude lagan.
– Dva do tri dana prije vađenja krvi treba izbjegavati unošenje velike količine hrane bogate gvožđem (crveno meso, prerađevine od mesa i iznutrica, riba, živina, pasulj, žitarice, obogaćeni hljebovi, sušeno voće, lubenica, dinja, bobičasto voće, prerađevine od voća, brokoli, paškanat, rotkva, ren, cvekla), kao i alkoholna pića, energetske napitke i multivitaminske preparate, jer utiču na rezultat analize gvožđa u smislu dobijanja lažno povišenih vreijednosti.
– Neki ljekovi (acetilsalicilna kiselina, hloramfenikol, oralni kontraceptivni ljekovi, kao i neki hemoterapijski ljekovi-cisplatin, metotreksat) povećavaju koncentraciju gvožđa u krvi.
– Zbog svih navedenih uticaja, savetuje se uz analizu gvožđa uvek raditi analize kapaciteta zasićenja gvožđem (TIBC/UIBC).

Pacijenti koji su na terapiji preparatima gvožđa krv treba da daju:
– 3 dana nakon transfuzije;
– 7-10 dana poslije prestanka uzimanja oralnih preparata gvožđa (tablete, kapsule, sirup);
– mjesec dana poslije poslednje injekcije gvožđa.

Preporuka pacijentima za ispitivanje prostatičnog specifičnog antigena (PSA)

Da bi laboratorijski rezultati za analize PSA, fPSA i odnos fPSA/PSA bili pouzdani, važno je pridržavati se sljedećih preporuka:
– Prije davanja uzorka krvi za ispitivanje treba da prođe najmanje dva dana od posljednjeg pregleda prostate (digitorektalni pregled, transrektalni ultrazvuk). – Potrebno je navesti da li je testiranju prethodila operacija i da li je u toku ciljana terapija.